Dete je dete. Bilo da neko ima 12 ili 21 godinu, problemi koje ima u učenju su manje-više isti. Koncentracija, pažnja, motivacija, pamćenje, povezivanje, prisećanje… Kako vreme prolazi, problemi i deca ostaju isti, Menjaju se samo knjige, profesori i količina informacija koju bi trebalo da savladaju. Saobrazno ovome što smo rekli, pitanje koje nam najčešće postavljaju roditelji, iznureni traženjem načina kako da razreše ovu vekovnu enigmu, je kako da motivišu svoje dete da uči. Isto pitanje, samo u sopstveno ime postavljaju studenti ili zaposleni “u tesnacu” između porodice, posla i postdiplomskih studija.
Kako da motivišu sebe? Odgovor je – Nikako.
Deca, zapravo, rade baš ono što je prirodno – ne uče, nemaju koncentraciju, motivacija im je kraća od pamćenja zlatne ribice, zaboravljaju brže od čukunbabe i ne povezuju gradivo – bubajući stvari napamet. Kako mislimo to da rade baš ono što je prirodno? Čovekov mozak je opremljen specifičnim softverom koji služi da nas prekine u nečemu čime se bavimo kada god radimo nešto nekorisno i pogrešno. Čim to proceni, upali nam se emocija koju nazivamo dosada, koja nas tera da odustanemo od toga što radimo i da počnemo da tragamo za nekim korisnijim stvarima. Deca bilo kog uzrasta uče koristeći pogrešne strategije:
Uče u nepravilnim intervalima
Pauze su im na pogrešnim mestima, ispunjene su pogrešnim sadržajem i traju predugo
Dok čitaju prave oko 70 grešaka od nepravilnih pokreta očima, preko načina fotografisanja reči do slaganja reči u kontekst
Kada selektuju informacije – zapravo ne biraju ključne reči nego pamte skoro sve
Uče atomizirane informacije, a mozak, suprotno tome voli globalno razmišljanje i povezivanje informacija u baze znanja
Uče apstraktne pojmove, a um operiše konkretnim
Propuštaju da obnove u momentima zaboravljanja
Ovih pogrešnih strategija ima na stotine i svi smo ih iskusili u nekoj meri.
Prilično je zabrinjavajuć i odgovor na sledeće pitanje: Ako smo nabrojali pogrešne i prijavi senekorisne strategije, da li vi znate koje su korisne i tačne? Odgovor za najveći broj ljudi je – Ne. Većina je intelektualno nepismena.
Uzmimo sada primer jednog deteta koje uči i ima probleme u učenju i pogledajmo malo dalje, iza njegovog ponašanja koje kvalifikujemo kao nepoželjno. Njihovi mozgovi vam pokazuju da nešto nije u redu, da oni ne mogu sami da reše problem i da im tje potrebna pomoć. Kako odrasli reaguju? Stimulišu ih ili kažnjavaju. Međutim i jedno i drugo je pogrešna reakcija, jer čak iako se “pomuče” i nauče – njihov mozak radi “na silu”. To znači motivacija veoma brzo nestane, koncentracija je jako kratka, zaboravljanje brzo, a kreativnost i primenljivost znanja na nuli.
Piše: Igor Rakić
Komentari
Pogledajte još
Akcije

Pročitajte još:
Da li je starenje jedna od najlosijih navika ljudskog Roda?
Da li je starenje nuzno? Da li je starenje prirodno?I vi i ja samo ucili a to klasicna medicina potvrdjuje da starenje pocinje cim se rodimo a zvanicno, posle neke ...
RODITELJ U IZOKRENUTOM SVETU
Ovo je dugačak tekst koji ne nudi instant rešenja. Namenio sam ga roditeljima koji učestvuju u ovogodišnjem Tesla Kids programu čiji je cilj da učenici...
Četiri saveta za efikasniju organizaciju
Kako pojesti energetskog slonaGlavna prepreka efikasnosti, je odugovlačenje i preterano planiranje. Postoji mnogo načina da se postane uspešna i organizovana osoba...